| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

NVO I ULOGA U DRUŠTVU

Civilno društvo u Hrvatskoj ima slabu tradiciju. Pola stoljeća komunizma i totalitarne ideologije te nepostojanje iskustva u slobodi udruživanja dugoročno će odrediti domete razvoja civilnog društva.
Civilno zauzimanje građana za rješavanje svojih problema i problema u zajednici nije praksa postupanja najvećeg dijela građana. Većina naših građana ima izgrađene stavove o tome da je vlada/država odgovorna za rješavanje njihovih problema. Otuda dijelom pasivnost i apatija znatnog dijela građana. Javno je mišljenje da je država važnija od društva.
Radi toga većina građana i gaji neproduktivan podanički duh, što u svakom slučaju nije dobro. U toj kolotečini nije teško usmjeriti djelovanje na traženje "neprijatelja", a nesposobnost za toleranciju i otvoreni dijalog caruje. Slobodna i otvorena komunikacija je početak i temelj svakog civiliziranog demokratskog društva. U RH momentalno imamo divlji kapitalizam.
Svjesno i s ciljanom namjerom stvorio se sloj ultra bogataša čija je moralnost upitna, a oni drže vlast i kroje sudbinu narodu. Stoga, svatko od nas na svakom koraku u praksi treba stvarati i razvijati građansko društvo.


U RH je registrirano oko 20.000 udruga, od toga 18.000 na lokalnoj, a ostatak na nacionalnoj razini. Velik broj NVO-a osnovan je poslije političkih promjena 1990 godine.
Ne postoje pouzdani pokazatelji na osnovi kojih bi se procijenio broj aktivnih udruga.
Međutim, iz iskustva je moguće zaključiti da je broj aktivnih udruga ipak znatno manji.
| Pravilnik o načinu polic. postupanja |
| Transparency International |
| PCAP International |
| Ekologija - ozonske rupe |
| OSCE/OESS |
| Služba spašavanja na vodi |
| Svjetski Dan stanovništva |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Tounj |
| Masovno trovanje mačaka |
| Udruga Rajska ptica |
| Udruga Izvor |
| Popis terap. zajed. za odvikavanje |
Drugi podaci govore da je najveći broj udruga, oko 10.000, u Hrvatskoj registriran je u području sporta i rekreacije. Kao posebno područje djelovanja pri Ministarstvu kulture bilježi se postojanje 91 organizacije u kulturi i umjetnosti s posebnim statusom. Posebno područje djelovanja je prikupljanje i raspodjela humanitarne pomoći koje je regulirano Zakonom o humanitarnoj pomoći. Pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi početkom 2001. godine registrirana je 431 humanitarna organizacija od čega: 284 (66%) domaćih udruga, 37 (8%) stranih udruga, 77 (18%) vjerskih zajednica te 33 (8%) drugih domaćih pravni osoba - zaklada, ustanova i trgovačkih društava. Prema procjenama Regionalnog centra za zaštitu okoliša u Hrvatskoj djeluje oko 290 udruga koje se bave zaštitom okoliša.
Među udrugama je i 1.752 dobrovoljnih vatrogasnih društva. Civilno društvo u RH u znatnoj mjeri je razvijeno u doba rata i uz pomoć inozemnih organizacija/donatora. One su potaknule osnivanje cijelog niza udruga u RH, te su pružile znatnu tehničku pomoć brojnim udrugama. Organizirane su brojne radionice i programi obučavanja. Predstavnici udruga putovali su u i inozemstvo kako bi se tamo upoznali s radom sličnih organizacija. Pojam nevladina organizacija (NVO) znači da je to organizacija koju ne osniva država i vlast, već sami građani. Suština djelovanja NVO-a je povezivanje pojedinaca/građana bez posredovanja i/ili čvrste kontrole države. Organizacije nastaju kao odgovor na probleme lokalne/šire zajednice jer ih državne institucije/organi neuspješno rješavaju. Ponekad se radi o tromosti državnog aparata, političkim razlozima ili o odluci da se to ne želi raditi. Sloboda udruživanja građana spada u temeljna ljudska prava, a tome se u zemljama razvijene demokracije posebno pridaje pažnja. Ulaganje u aktivnosti udruga je ulaganje u demokratsko i pluralno društvo.
Dugo vremena u RH nije postojao zadovoljavajući zakonski okvir za osnivanje i djelovanje udruga. Ustavni sud je u veljači 2000. godine ukinuo 16 odredbi Zakona o udrugama jer su iste ograničavale slobodu udruživanja. Hrvatska je do početka ove godine bila jedina među srednjoeuropskim tranzicijskim zemljama u kojoj se, osim za sport i kulturu, nisu mogle dati neoporezive donacije u općekorisne svrhe. U tom kontekstu važno je napomenuti da RH ima najmanji broj osnovanih zaklada u odnosu na srednjoeuropske tranzicijske zemlje. To je povezano s nedostatkom tradicije, nepoticajnih poreznih propisa i nepovjerenja u svoje građane da su oni u stanju napraviti korisnu stvar bez države/politike. Lokalne vlasti i Vlada redovito ne pozivaju organizacije civilnog društva da sudjeluju u kreiranju javnih politika.
Na lokalnim razinama zaista su rijetki slučajevi utjecaja ovih organizacija na lokalne politike. Redovito ne postoje nikakvi formalni kanali komunikacije kako bi se ova suradnja ostvarila. Tek jedan manji dio interesnih skupina ostvaruje izvjesne utjecaje. Vlada je još uvijek dosta zatvorena prema organizacijama civilnog društva, ali se u novije vrijeme prepoznaju krupnije promjene. Naime, u javnim istupima redovito se iskazuju važnost civilnog društva. U Vladinoj Strategiji razvoja RH razvoj civilnog društva, načelo supsidijarnosti i partnerstvo s organizacijama civilnog društva prepoznati su kao važni sastojci modernizacije u društvu. Problem suradnje s Vladom iskazuje se i kroz nemogućnost pristupa organizacija civilnog društva zakonodavstvu kako bi izrazili svoje stavove. To je područje na kojem nema nekih dobrih iskustava i u kojem će biti teško ostvariti neke pomake.
Do prijedloga različitih zakona redovito se dolazi preko neformalnih kontakata i često u zadnji čas. Pouzdane kanale komunikacije u ovom području tek treba izgraditi. Vlada RH u proteklih deset godina uglavnom nije respektirala rad organizacija civilnog društva niti je prepoznavala zaslužne za djelovanje u civilnom društvu. Društvo pak, često s nepovjerenjem gleda na motivaciju građana da se zauzimaju za opće dobro. U takvom okruženju očito je da javno djelovanje za opće dobro nije vrijedna karakterna crta u našem društvu.

Osnovne karakteristike NVO-a su:
1. Individualna inicijativa za njihovo osnivanje,
2. Entuzijazam i dobrovoljnost u osnivanju i djelovanju,
3. Nema strogih uvjeta ulaska članova u organizaciju,
4. Organizacija i djelovanje imaju javni karakter,
5. Organizacije djeluju bez ideologije i dogmatizma,
6. Prisutan je neprofitni karakter, bez želje za ekonomskom dobiti,
7. Organizacija se financira od članarine, poklona, sponzorstava i/ili donacija iz raznih izvora,
8. Udruge su prvenstveno društvene, a ne političke organizacije,
9. Članovi djeluju dobrovoljno i bez razvijene hijerarhije u okviru organizacije.

Pojam nevladina organizacija je razmjerno širok pojam koji obuhvaća:
(a) profesionalna ili stručna udruženja
(b) nacionalne ili vjerske organizacije
(c) alternativne građanske udruge

Kao što već rekosmo, građanske inicijative se javljaju zbog rješavanja nekog konkretnog društvenog problema ili šireg interesa. Osnivanje i djelovanje nevladine organizacije u osnovi je širenje slobode u društvu koja ne ugrožava tuđu slobodu, već daje slobodu pojedincu/grupi koja ima pravo na ostvarenje svojih interesa/različitosti. Ti interesi ne smiju ugrožavaju pravo društva na ukupnu slobodu/sigurnost.

NVO-i se dijele na:
1. Iskrene NVO-e koje osnivaju građani okupljeni oko nekog zajedničkog problema
2. NVO-e koje osnivaju pojedinci/skupine radi ostvarivanja svojih osobnih interesa, prikrivenih pod maskom civilnog društva
3. NVO-e koje osnivaju vladine službe da se međunarodnoj zajednici prikriju neke činjenice ili pravo stanje stvari
4. NVO-e koje osnivaju zatvorene uske interesne grupe za sumnjive ilegalne poslove.

U ovom kolažu je zaista teško prepoznati koji NVO je onaj "pravi" - međutim, kako to biva u životu, nakon nekog vremena stvari se "poslože" na svoje mjesto i tek tada pokažu svoju pravu vrijednost.

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar