| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

MASOVNO TROVANJE MAČAKA - 365 DAN KASNIJE

Ponukani pozivom osobe koja nas je željela upoznati sa situacijom godinu dana nakon incidenta, ponavljamo neke činjenice tj. donosimo rezime "posljedica". I, kao što se vidi iz donjeg naslova, stereotipan završetak naše zajednice u kojoj se krivci ne sankcioniraju/kažnjavaju, već nagrađuju. Osim organa vlasti i policije, koji su trebali nešto konkretnije učiniti, pojavljuje se i problem nevladinog sektora. Zbog čega niti jedan NVO, koji se bavi ovim pitanjima, nije poduzeo nešto zbog ovoga incidenta? Vjerovatno će biti reakcija na ovaj članak, pa unaprijed "bezeciramo" prostor u idućem broju za to. Slučaj iz prošle godine, koji se dogodio kod stambene zgrade u Senjskoj 9c, gdje je otrovano više od desetak mačaka, govori u prilog tezi da je naše društvo neodgovorno. Ako pređem pješački gdje nisam trebao, hopla, evo kazne bez milosti. Pri tome te tretiraju kao zadnjeg kriminalca kad ne platiš u roku, dolazi ti policija na vrata ... Međutim, otruješ životinje i time ugroziš bližu okolinu, nikom ništa. Izađe u novinama, i to je plafon odgovornosti našeg "demokratskog" društva. Namjerno se vraćamo na ovaj slučaj iz bliske prošlosti, jer je on ogledalo naše budućnosti. Da li je otriveno tko je to učinio i da li se MUP ikada očitovao javnosti nakon završetka provedene istrage sa svojim rezultatima, kakva je (ako je bila) izrečena kazna počinitelju itd. Odgovori o ovoj temi slijede ...

| Pravilnik o načinu polic. postupanja |
| Transparency International |
| PCAP International |
| Ekologija - ozonske rupe |
| OSCE/OESS |
| Služba spašavanja na vodi |
| Svjetski Dan stanovništva |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Tounj |
| Udruga Rajska ptica |
| NVO i uloga u društvu |
| Udruga Izvor |
| Popis terap. zajed. za odvikavanje |
TRLA BABA LAN, DA JOJ PROĐE DAN
Stanovnici iz Senjske ulice tj. te zgrade, bili su zgranuti tim sadističkim postupkom. Oni su hranili te iste jadne životinje i brinuli se o njima. Kod zadnjeg ulaza zgrade skupljale su se napuštene mačke kako bi dobivale redovitu hranu od tih brižnih stanara. Naravno, tu je bilo i onih drugih tj. mačkomrzaca (čitaj: životinjomrzaca). Stoga, nisu stanari ludi ako su upirali prstom u neke pojedince sustanare, koji su i na glas, čak otvoreno, pokazivali svoj stav.


jedna od uginulih mačkica

Začuđuje činjenica da se otvoreno govorilo i o postavljanju otrova, te i o nastavku istih aktivnosti, a da nitko to nije uzeo o obzir od mjerodavnih osoba. Pronađene mačke i mačići imali su slomljene kralježnice, zavrnute vratove i polomljene stražnje noge. Analiza krvi koju je napravila dr. vet. Nina Domišljanović potvrdili su da je posrijedi opasan otrov za štakore "Dikumaron" zbog kojeg su mačke umirale dugo ... danima ... i to u velikim mukama. Voda u posudi iz koje su životinje pile bila je crvene boje, što definitivno ukazuje na otrov. Djelovanje otrova se manifestira tako da se mačkama otvaraju žive rane na tijelu kroz koje izbija krv, do uginuća. Pred kraj te neljudske agonije krv im se pretvara u "vodu" jer otrov ima za posljedicu snižavanje broja eritrocita. To očigledno nije bilo dovoljno, već su neke od životinja bile i pretučene - slomljenih udova, kralježnice ili vrata. Bolesne mačke krvarile su po zgradi, stubištu i obližnjim livadama - gdje je pronađeno cca dvanaestak lešina. S obzirom i na opasnost trovanja djece koja se iz obližnjeg vrtića i jaslica znaju na tim livadama igrati, neodgovornost počinitelja je još veća zato što se neko dijete moglo otrovati. Zar to nije bio dovoljan motiv da se angažiraju svi resursi kako bi se uhvatio počinitelj? Koji kreten/ka je samo smislio tako nešto? Plasirana je i teorija o tome da su se životinje otrovale "same od sebe" na nekim lokacijama "sa strane". Kakve to ima logike? Sve mačke iz toga kvarta su imale peh da se otruju na raznim lokacijama? Koliko ova konstatacija ima smisla? I to u isto vrijeme? Svašta! Stanari su se obratili svima za pomoć; od policije, sanitarnih inspektora, veterinara, novinara itd. Naravno, svi su se odazvali pozivu, ali je početak te male skupine zakazao jer nije pronašao počinitelja do današnjih dana. Počinitelj zločina je trebao, po zakonu, biti visoko novčano kažnjen ili završiti u zatvoru. A šta se desilo umjesto toga? Klasika, čista klasika - ništa od toga ... trla baba lan, da joj prođe dan. Još jedna žalosna činjenica je što nitko iz nevladinog sektora, koji su se posvetili ovakvim problemima, nije učinio nikakav pritisak u lokalnoj zajednici da se MUP i sanitarna više angažirali da nađu počinitelja, već je sve palo u zaborav ... a svrha ovog članka je samo da podsjeti građane i građanke kako demokratsko društvo pada i na ovako "malim" ispitima.

PISMO NAŠE ČITATELJICE
"A sada, godinu dana nakon dugotrajnog bolesnog iživljavanja sakaćenjem nemoćnih životinja i samovoljnog postavljanja otrovnih meka, u nekontroliranim uvjetima, u gradskim kvartovima, na mjestima gdje se igraju naša djeca, da rezimiramo tko je od odgovornih tijela što poduzeo:
Policijska uprava Karlovac: osim izuzetno negostoljubivog prijema prilikom prijavljivanja slučaja, PU je poslala inspekciju na uviđaj. Inspekcija je korektno obavila nekoliko razgovora i sakupila činjenice. No, nakon toga, unatoč četiri novinska članka i objavljivanja slučaja na dvije radio postaje, te ostalih akcija koje su se digle oko cijele stvari, PU je ostala tapkati u mraku očitih činjenica i nemara.
Veterinarska inspekcija: na poziv izašla na uviđaj. Unatoč upozorenju, za obradu uzela nereprezentativan uzorak, te obećala da će taj uzorak proslijediti na analizu u Zagreb. Od tada im se gubi svaki trag ... nikakvih povratnih informacija.
Komunalno redarstvo grada Karlovca: zašto njih uopće spomenuti? Eto, tek tako, jer ... bili su obaviješteni.
Gradsko poglavarstvo Karlovac: slučaj je bio povjeren i zastupniku poglavarstva, te je od njega zatraženo da stvar iznese na sjednici. Nije se desilo ništa.
Društvo za zaštitu životinja: objavilo članak u lokalnim novinama i to zahvaljujući jednom svome članu koji se oko slučaja više angažirao, a zatim otišlo prodavati suvenire za jednu sasvim nevezanu akciju, dok nam pod nosom truju životinje u dva kvarta, a otrov je nađen i kraj dječjeg vrtića, igrališta i osnovne škole u Grabriku.
Trovači: prijetili susjedima koji su ih prijavili nakon priznanja da su životinje otrovali, na sastanku stanara kojem je prisustvovalo deset ljudi. Unatoč očitim činjenicama i priznanju, te unatoč zgražanju cijelog grada, ostali nekažnjeni. Tek toliko da se zna, nedavno je ponovno pronađen otrov u istom kvartu. I kome to sad prijaviti?

Ipak, za pohvaliti je dr. vet. Ninu Domišljanović iz veterinarske ambulante u Grabriku, koja se potrudila preko granica svojih profesionalnih obaveza, te je pomogla spasiti jednu životinju (jedinu koja se još dala spasiti) skupim injekcijama. Za one koje je ovaj članak malo uzdrmao treba reći - usmjerite energiju probuđenu ovim pismom na pravo mjesto, tamo gdje su mučitelji i krivci. Bude li slučaj riješen, bit će to primjer drugima i možda ovaj mali kutak Zemlje gdje živimo postane mrvicu bolji.A možda i ne? Jasno je da postoje bolesne budale koje će sakaćenjem i trovanjem nemoćnih životinja ispoljavati svoj idiotizam, ali zar institucije odgovorne da se takvo ponašanje spriječi i procesuira moraju ispoljavati toliki stupanj nemara? Koja je crta između onoga koji zločin čini i onoga tko ga promatra i tolerira? Do kada trpjeti birokratsku neosjetljivost i zanemarivanje osnova civilizacijskog ponašanja? Hoćemo li i dalje dozvoljavati da nam raznorazne sirovine kroje sudbinu? Hoćemo li ostavljati da krivci i dalje truju nedužne životinje i predstavljaju opasnost za našu nedužnu djecu koja se igraju po livadama? Hoćemo li nasjedati izgovorima i bojati se prijetnji? Zaključite sami.“

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar