| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA KARLOVAC


Glavna djelatnost Odbora je besplatna pravna pomoć u uredu svaki dan, osim srijede, od 9:00 do 13:00 sati, nadgledanje procesa povratka na terenu i pružanje humanitarne pomoći povratnicima i socijalnim slučajevima.. Odbor pokriva područje karlovačke županije i dio sisačko-moslavačke županije s ukupno 8 općina. Proces povratka je na najnižoj točki od 1995. godine. Čak i za vrijeme vladavine HDZ-a dinamika povratka bila je veća. Vratilo se oko 4.000 osoba, što je nešto preko 1/3 broja stanovnika koje je ovdje živjelo 1991. godine, a to je nedopustivo malo. Uostalom, popis stanovništva je to jasno i pokazao. Ohrabrujuće je to što se prošle iove godine vratio veći broj mladih ljudi s djecom. Na tom području zaista postoje velike prepreke od institucija vlasti, no članovi Odbora ne namjeravaju posustati u pružanju pomoći povratnicima na svim poljima.

Na tom području nikako da dođe do značajnijih pomaka, a to je jedna od glavnih prepreka povratku. Program povratka, koji je do sada bio na snazi, opstruirao se na sve moguće načine zbog čega je ostalo neriješeno na našem području preko 700 zahtjeva. Povratnicima koji imaju problema s povratom imovine, savjetujemo da sudskim putem, tj. vlasničkim tužbama dođu do svoje imovine, a pomoć Odbora sastoji se u tome da se napiše tužba i plate troškovi zastupanja na sudu. Naime, od 1997.godine Odbor je partner Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice i radi na njihovom projektu nadgledanja procesa povratka i sigurnosne situacije na području karlovačke županije. Situacija na području povrata imovine je zaista alarmantna. Postoji veliki broj slučajeva kada je jedna obitelj useljenika iz BiH zauzela i po 3 kuće, a u nekim slučajevima privatnu imovinu povratnika su zauzele osobe koje nisu ni prognanici ni izbjeglice.
| Ekološka razmišljanja na drugi način |
| Demokracija je... |
| Međunarodni Dan zaštite močvara |
| PCAP International |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CRS Karlovac |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Lasinja |
| Valentinovo - Dan zaljubljenih |
| Ekološko društvo PAN |
| Ženska grupa KORAK |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Udruga CRTA |
| Narkomanija |
| Udruga ISTINA - Slunj |
| ICMC - NHS |
| Udruga DOMAĆI |
| Ženska grupa Vojnić |
Ima također slučajeva da je nekim obiteljima obnovljena kuća u BiH ili su je prodali, ali usprkos toga ne izlaze iz tuđe imovine. Sudovi su pak spori i neefikasni, impregnirani HDZ kadrovima, a kada se i donese presuda izostaje deložacija. Sve to govori o tome da nema ni želje ni volje od strane institucija vlasti da ova država profunkcinira kao pravna i pravedna za sve njezine građane. Još nema vidljivih rezultata, ali se bojimo da su izmjene Zakona o područjima od posebne državne skrbi još jedan u nizu diskriminirajućih zakona koji će povrat imovine odgoditi. Krajnji rezultat je taj da se neće vratiti ni oni koji su čvrsto namjeravali, a oni koji su se vratili često prodaju kuće po ponižavajuće niskim cijenama APN-u. Radi toga krajnje licemjerno zvuči odredba Zakona da će Hrvatska poticati povratak. Uprava za prognanike i izbjeglice, u Odboru to možemo odgovorno reći nakon 7 godina upiranja na povratku, je nacionalistička tvrđava na čijem čelu je Lovre Pejković, bivši pomoćnik Jure Radića, HDZ-ovog ministra za etničko čišćenje. Ova Uprava svojim birokratskim ponašanjem čini sve da se povratak odugovlači u nedogled. U Regionalnom uredu u Karlovcu pak rade ljudi koji i dalje prebrojavaju krvna zrnca, a rat im u glavi još nije prestao i naravno da od povratka privatne imovine nema ni govora. Čovjek se svakodnevno pita dokle će sve to trajati, jer stvarno postaje degutantno. Međunarodna zajednica također je već zamorena licemjerstvom hrvatskih vlasti jer ljudi koji su podnesli zahtjev za povrat svoje imovine nemaju ni približan uvid kada će riješiti svoj krov nad glavom. Što se tiče alternativnog smještaja to se čini uglavnom otkupljenim kućama od APN-a, a takvih kuća nema dovoljno, jer se iste mogu samo otkupljivati na područjima od posebne državne skrbi. Odbor ne vidi razloga zbog čega se državnim novcem ne bi mogle otkupljivati kuće na području cijele Hrvatske, osim u namjeri hrvatskih vlasti da se spriječi da se što manje građana srpske nacionalnosti vrati na svoja vjekovna ognjišta. Slučajno smo rođeni na području karlovačke županije koje ne spada pod posebnu državnu skrb i gdje ima, zbog "bijele kuge", preko 700 praznih kuća. No na tom području prema sadašnjim propisima nije moguć otkup, što je također jedna u nizu diskriminacijskih odredbi Zakona. Zakon je nedorečen, nejasan i ne daje rok do kada će se imovina vlasnicima vratiti i fizički, a ne samo administrativno. Proces obnove teče sporo i velika je prepreka povratku. I ovdje je prisutna diskriminacija na nacionalnoj osnovi, a tempo obnove je takav da mnogi umiru ne dočekavši ju. U našem županijskom uredu za obnovu tek su u postupku riješavanja zahtjevi podneseni do kraja 1999.godine. Ostalo je još preko 3000 neriješenih zahtjeva, a sva sreća da postoje međunarodne organizacije (ASB, THW, ranije IRC, CRS) koje na tom području obnavljaju kuće od I-III kategorije. Nažalost, novi zahtjevi se više ne primaju, iako proces povratka traje i dalje. Ekonomska situacija je loša i često jeprepreka povratku, no za one koji su čvrsto odlučili da se vrate i uhvate u koštac s problemima, ipak se kreće. Mogu se dobiti krediti za stoku i poljoprivrednu mehanizaciju s odgodom otplate, mlijeko se otkupljuje na gotovo cijelom području Županije. Također, ima i državnih poticaja. Mogućnosti nisu velike jer su sve tvornice uništene, ali za one koji uistinu žele raditi nađe se rješenje. Imamo pouzdane informacije da ljudi u izbjeglištvu rade poslove kojih bi se sramili raditi kod kuće. Treba se, dakle, samo vratiti i reći: Ja hoću, ja mogu, ja moram." Vjerovati u sebe i svoje snage, a Odbor je tu da pomogne. Sigurnosna situacija znatno je bolja nego što je bila. S djelatnicima policijske uprave karlovačke suradnja je dobra, a uz rad na povratničkoj problematici radi se uporno i na obnovi povjerenja, na stvaranju klime pomirenja i tolerancije koja je također vrlo važno kada je o povratku riječ. Toleranciju što hrvatska Vlada pokazuje prema desničarskim ekstremistima koji veličaju ustašku prošlost zemlje Odbor smatra nedopustivom i nije čudno da je kodmnogih ljudi prisutan strah od povratka. U saborskoj proceduri upravo je na raspravi prijedlog Zakona o zabrani veličanja ustaških simbola pa je za očekivati da će se situacija popraviti. Što se tiče obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Odboru je poznato da je u Vojniću prošle školske godine postojala dopunska nastava na srpskom jeziku. Neki povratnici-prosvjetni radnici srpske nacionalnosti pohvalili su se početkom ove školske godine da se i u drugim školama na području Županije kreće s dopunskom nastavom i da postoji mogućnost da dobiju posao. Od međunarodnih organizacija Odbor vrlo dobro surađuje sa Uredom OSCE-a u Karlovcu, partneri smo UNHCR-a, a postoje uredi CRS-a i ICMC-a koji pomažu humanitarno. Kako je i Odbor registriran za humanitarnu djelatnost, donacijama pomažemo maksimalno svima kojima je pomoć potrebna. Naravno da bi pomoć međunarodne zajednice mogla biti veća, no s obzirom da je od rata prošlo već sedam godina, podrazumijeva se da je to vrijeme bilo dovoljno da saniramo posljedice rata i oslonimo se na vlastite snage. Od strane centralnih, županijskih i općinskih vlasti, uistinu nema ni želje ni volje da se učine stvarne demokratske, već samo površne promjene. Ustavne odredbe o slobodi, pravu na privatno vlasništvo i poštivanju na prava čovjeka još su uvijek, nažalost, samo mrtvo slovo na papiru. Nova vlast oklijeva, nedostaje joj smjelosti i odlučnosti. Odbor često prisustvuje sudskim raspravama u predmetima povrata imovine. Veoma je važno dobiti povjerenje povratnika da nam se obraćaju za sve što ih muči i plaši i mislim da smo u tome uspjeli, a uspjeli smo zato jer radimo srcem i jer nam je stalo. Iako bi ukupna post-ratna situacija mogla biti mnogo bolja, obnova suživota i povjerenja polako ali sigurno kreće u pozitivnom smjeru, svemu usprkos. Postoje sela u koja se vratilo preko 90 % prijeratnog stanovništva i gdje se živi normalnim životom. U našoj Županiji najviše su narušeni međunacionalni odnosi u općini Slunj, no netrpeljivost raspiruju uglavnom čelni ljudi iz vlasti, a ne ljudi Slunja i okolice. Odbor smatra da se proces povratka ne bi smio ničim uvjetovati, jer je to individualno pravo svakog građanina/ke bez diskriminacije. U tom smislu potrebno je ukinuto sve diskriminirajuće zakone, a svim vlasnicima osigurati raspolaganje privatnom imovinom i stečena prava svima onima koji su ih izgubili zbog ratnih događanja (pravo na neisplaćene mirovine, stanarsko pravo-jer bez toga ne može biti govora o povratku, konvalidacija staža i dr.). Krajnje je vrijeme da se deklarativno proglašeni ciljevi od strane vlasti počnu provoditi u praksi. Nevladine organizacije u tome mogu mnogo pomoći, ali i sami povratnici moraju u tome imati aktivniji odnos nego do sada. Kod mnogih ljudi je prisutan strah od povratka. U saborskoj proceduri upravo je na raspravi prijedlog Zakona o zabrani veličanja ustaških simbola pa je za očekivati da će se situacija popraviti. Što se tiče obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Odboru je poznato da je u Vojniću prošle školske godine postojala dopunska nastava na srpskom jeziku. Neki povratnici-prosvjetni radnici srpske nacionalnosti pohvalili su se početkom ove školske godine da se i u drugim školama na području Županije kreće s dopunskom nastavom i da postoji mogućnost da dobiju posao. Od međunarodnih organizacija Odbor vrlo dobro surađuje sa Uredom OSCE-a u Karlovcu, partneri smo UNHCR-a, a postoje uredi CRS-a i ICMC-a koji pomažu humanitarno. Kako je i Odbor registriran za humanitarnu djelatnost, donacijama pomažemo maksimalno svima kojima je pomoć potrebna. Naravno da bi pomoć međunarodne zajednice mogla biti veća, no s obzirom da je od rata prošlo već sedam godina, podrazumijeva se da je to vrijeme bilo dovoljno da saniramo posljedice rata i oslonimo se na vlastite snage. Od strane centralnih, županijskih i općinskih vlasti, uistinu nema ni želje ni volje da se učine stvarne demokratske, već samo površne promjene. Ustavne odredbe o slobodi, pravu na privatno vlasništvo i poštivanju na prava čovjeka još su uvijek, nažalost, samo mrtvo slovo na papiru. Nova vlast oklijeva, nedostaje joj smjelosti i odlučnosti. Odbor često prisustvuje sudskim raspravama u predmetima povrata imovine. Veoma je važno dobiti povjerenje povratnika da nam se obraćaju za sve što ih muči i plaši i mislim da smo u tome uspjeli, a uspjeli smo zato jer radimo srcem i jer nam je stalo. Iako bi ukupna post-ratna situacija mogla biti mnogo bolja, obnova suživota i povjerenja polako ali sigurno kreće u pozitivnom smjeru, svemu usprkos. Postoje sela u koja se vratilo preko 90 % prijeratnog stanovništva i gdje se živi normalnim životom. U našoj Županiji najviše su narušeni međunacionalni odnosi u općini Slunj, no netrpeljivost raspiruju uglavnom čelni ljudi iz vlasti, a ne ljudi Slunja i okolice. Odbor smatra da se proces povratka ne bi smio ničim uvjetovati, jer je to individualno pravo svakog građanina/ke bez diskriminacije. U tom smislu potrebno je ukinuto sve diskriminirajuće zakone, a svim vlasnicima osigurati raspolaganje privatnom imovinom i stečena prava svima onima koji su ih izgubili zbog ratnih događanja (pravo na neisplaćene mirovine, stanarsko pravo-jer bez toga ne može biti govora o povratku, konvalidacija staža i dr.). Krajnje je vrijeme da se deklarativno proglašeni ciljevi od strane vlasti počnu provoditi u praksi. Nevladine organizacije u tome mogu mnogo pomoći, ali i sami povratnici moraju u tome imati aktivniji odnos nego do sada.

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar