| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE MOČVARA

Močvare su ekosustavi nevjerojatno bogati različitim vrstama i prava su spremišta genetskih informacija. Iako su močvare važne radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, one istodobno pripadaju najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja. Još donedavno na močvare se gledalo, ne samo kao beskorisne površine, nego i štetne za čovjeka. Radi toga nije ni čudno ako su se države pokušale riješiti močvara i pretvoriti ih u poljoprivredne, korisne površine. U tom su prednjačile bogate države, koje su za takvo nešto imale i najbolje mogućnosti. Može se sa sigurnošću reći da su bogate zemlje i na ovom području, na globalnoj razini, nanijele veliku biološku i ekološku štetu i ostalim državama, posebice najsiromašnijima. U isto vrijeme tekli su suprotni procesi u tim državama, koji su imali za cilj zaštititi močvare, kao vrijedne prirodne ekološke sustave. Na samom početku glavni, ponekad i jedini borci za očuvanje močvara bili su znanstvenici, koji su imali i najbolji uvid u biološku vrijednost takvih područja. Kasnije im se pridružila i šira javnost. A to je ponukalo i političare na razmišljanje, jer oni širu javnost promatraju prvotno kao moguće birače. Plod tih nastojanja i borbe za zaštitu močvara je i Ramsarska konvencija koja je donesena 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a stupila je na snagu 21. prosinca 1975. godine.
| Ekološka razmišljanja na drugi način |
| Demokracija je... |
| PCAP International |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CRS Karlovac |
| Odbor za ljudska prava Karlovac |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Lasinja |
| Valentinovo - Dan zaljubljenih |
| Ekološko društvo PAN |
| Ženska grupa KORAK |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Udruga CRTA |
| Narkomanija |
| Udruga ISTINA - Slunj |
| ICMC - NHS |
| Udruga DOMAĆI |
| Ženska grupa Vojnić |
Svaka država, prilikom pristupanja, odnosno ratificiranja, određuje najmanje jednu močvaru koja se uključuje u spisak onih od međunarodnog značaja. Osnovni cilj primjene Konvencije je očuvanje močvara koje predstavljaju stanište ptica močvarica. Ramskarskom konvencijom želi se razumno iskoristiti močvare i pokrenuti niz akcija na razinama društvenih zajednica za podizanje javne svijesti o vrijednostima močvarnih područja. Spomenuti je dan prigoda kada se sve države potiču na inventarizaciju i vrednovanje svojih močvarnih područja te na pokretanje procedure za upis onih koje zadovoljavaju mjerila Ramsarskog popisa. Potpisnike obavezuje na opće čuvanje močvara, kao i na posebne obaveze vezane uz močvare koje su uvrštene na popis močvara od međunarodne važnosti. Do sada je 116 zemalja stranaka Konvencije o močvarama upisalo 1.133 močvare na Ramsarsku listu, ukupne površine od gotovo 720.000 km2, što odgovara površini veličine Španjolske i Velike Britanije zajedno. No, ta se površina neprestano povećava. Zemlje potpisnice Ramsarske konvencije na konferenciji održanoj 1999. godine obvezale su se da će do 2005. godine znatno povećati močvarne površine zaštićene po načelima Ramsarske konvencije, da ih bude najmanje 2000. Također će nastojati povećati i broj država potpisnica te konvencije. Tada su doneseni i zaključci koji obvezuju svaku od njih, ali i one države koje nisu potpisnice Ramsarske konvencije. Evo nekih zaključaka:

1) Treba poboljšati suradnju s lokalnim stanovništvom u pogledu bolje zaštite močvarnih područja;
2) Potrebno je poboljšati i suradnju s međunarodnim udrugama koje rade na zaštiti močvara, radi učinkovitije njihove zaštite;
3) Potrebno je načiniti popis Ramsarskih područja u svakoj državi bez obzira je li potpisnica Ramsarske konvencije i pri tome unijeti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti pojedinog močvarnog područja;
4) Popis Ramsarskih područja treba služiti promidžbi , ne samo na nacionalnoj nego i na regionalnoj i globalnoj razini, u pogledu suradnje u zaštiti tih područja;
5) Potrebno je proširivati popis močvarnih područja i njihovu zaštitu kako bi se što bolje očuvala krajobrazna i biološka raznolikost na nacionalnoj i globalnoj razini.

Treba naglasiti kako sve močvare, odnosno vodene površine, nisu iste vrijednosti u pogledu krajobrazne, biološke i ekološke vrijednosti. Stoga sve močvare ne mogu biti uvrštene u Ramsarski popis, tj. u popis koji određuje obveze u njihovoj zaštiti. Razrađeni su kriteriji koje neko močvarno područje mora ispuniti da bi došlo na popis te Konvencije. Naime, ona močvarna područja koja dođu na popis postaju prirodno dobro cijelog čovječanstva, pa ih kao takve mora određena država i zaštititi. Ramsarska konvencija tako određuje vrijednost pojedinog močvarnog područja, ali i njegovu zaštitu. Da se uoči vrijednost i važnost močvarnih biotopa dovoljno je samo navesti kako su oni staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 % svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim biotopima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima (kucima, larvama itd.). Uništavanje močvarnih i vodenih biotopa ogleda se u nekoliko vidova. Najveća opasnost za močvarna područja dolazi od industrije i intenzivne poljoprivrede. Briga za okoliš preduvjet je i za ulazak tranzicijskih zemalja u europske integracije. Najveća opasnost za močvarna područja dolazi od industrije i intenzivne poljoprivrede. Briga za okoliš preduvjet je i za ulazak tranzicijskih zemalja u europske integracije. Svaka zemlja morala bi ulagati napore za zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti. To je obveza potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti, čija je stranka i Hrvatska od 5. siječnja 1997. godine. Većina europskih zemalja tu je konvenciju potpisala u Sofiji 1995. U Europi je do sada zaštićeno 525 biljnih i više tisuća životinjskih vrsta prema odredbama Bernske konvencije. Ta konvencija čini temelje politike zaštite prirode u državama Vijeća Europe i Europske unije. Hrvatsku tek čeka učlanjenje među ugovorne stranke Bernske konvencije i to na žalost među posljednjima u Europi. Dok u Europi nema zemlje koja nema ministarstvo okoliša i svijet nastoji riješiti globalno pitanje, kako očistiti ono što je u prirodi onečišćeno dosadašnjim razvojem, te što učiniti da se budućim razvojem i gospodarenjem više priroda ne onečišćuje, neki naši kandidati za prvog čovjeka u Hrvatskoj polemizirali su između ostalog i o tome da li je novo ministarstvo za okoliš nužno ili je to samo dodatni trošak. Hrvatska je bila do sada jedina europska država bez ministarstva okoliša koje bi upravljalo svim prirodnim dobrima pa je stoga teže pridobivala međunarodne financijske institucije za financiranje projekata zaštite prirode.

ZAUSTAVITI EKOLOŠKU MAFIJU
Nedavni ilegalni šverc oko 500.000 ptica koji smo imali prilike gledati na TV pokazao je da još uvijek nemamo zakone koji na dobar način mogu zaštititi životnu sredinu. Gotovo je nevjerovatno da je ulovljeno toliko ptica, a da izostane reagiranje državnih organa na svim nivoima. Potrebna je organizacija svih sektora države u skladu sa međunarodno prihvaćenim normama i standardima, a iz svega treba izvući pouku kako se ovakvi događaji više nikada ne bi ponovili te da se ne dozvoli da nam ekološka mafija određuje sudbinu kao što je odredila i jadnim pobijenim pticama.

RAMSARSKA KONVENCIJA I HRVATSKA
Predstavnik Republike Hrvatske Ramsarsku konvenciju potpisao je 1994. godine. U međuvremenu Hrvatska je dostavila četiri močvarna područja koja su uvrštena u Ramsarski popis: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, Crna Mlaka i donji tok rijeke Neretve. Ukupna njihova površina je oko 80.000 ha. Od toga na Kopački rit otpada nešto više od 17.000 ha, na Mokro i Lonjsko polje oko 50.500 ha, na Crnu Mlaku oko 620 ha, a na donji tok rijeke Neretve oko 11.500 ha. Prema ornitolozima i onima koji proučavaju močvare u Hrvatskoj još nije napravljen popis močvarnih područja. Čak što više, da bi se to napravilo potrebno je uložiti veliki napor, a to će trajati prilično dugo. Tako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja nema popis močvarnih područja. Prema nekim predviđanjima u Hrvatskoj postoji još oko tridesetak močvarnih lokaliteta. Ti lokaliteti se nalaze po cijeloj Hrvatskoj. Predviđena njihova ukupna površina iznosi oko 120.000 ha. Mnogi su mišljenja, da će u skoroj budućnosti još neka naša močvarna područja biti na popisu Ramsarske konvencije. Pojam i definicija močvarnog područja ipak se pomalo mijenjala u zadnje vrijeme. Naime, prema Konvenciji močvarno područje je svako vlažno područje. Od godine 1999. u močvarna područja uvrštena su i vlažna područja na krasu. To je za Hrvatsku od posebne važnosti, jer nešto manje od 50 % teritorija Hrvatske pripada krasu. Osim popisa močvarnih lokaliteta, potrebno je provesti i istraživanja flore i faune takvih ekoloških sustava. To je u svakom slučaju daleko zahtjevniji posao nego što je to sam njihov popis. Jer da bi se određeno područje u potpunosti i djelotvorno zaštitilo, mora se proučiti u svim biološkim i ekološkim aspektima. Čini se da istraživače u Hrvatskoj očekuje naporan i dugotrajan posao.

ARHUMSKA KONVENCIJA
Nasuprot Ramsarskoj konvenciji, koja je jedna od najstarijih u oblasti zaštite močvarnih staništa, Arhuska konvencija je jedna od najmlađih - usvojena je 1998. godine u danskom gradu Arhusu, a stupila je na snagu 30. listopada 2001. Ona predstavlja kompromis između zahtjeva nevladinih organizacija i stavova država i regulira tri velike grupe pitanja: dostupnost informacija, učešće građana u donošenju odluka i dostupnost pravosuđa. Arhusku konvenciju do sada je ratificiralo 17 država, a od naših susjeda Albanija, Makedonija, Mađarska i Rumunjska.

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar