| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

EKOLOŠKA RAZMIŠLJANJA NA DRUGI NAČIN

Razmišljamo li o ekologiji na ispravan način? Što se tiče ekoloških problema danas se mogu pročitati brojne opservacije, mišljenja i teorije. Međutim globalno gledano sve se okreće naglavce i ne prilazi se problemu na onaj pravi način. U kontaktu sa ljudima uvijek čujemo isto tj. krive zaključke. Spasite prirodu, ne dozvolite da rijeke budu zagađene, potrebno je da imamo puno zelenila oko nas jer će poneki primjerci jednostavno biti zbrisani sa lica zemlje, potrebno je rijekama vratiti bistrinu kakvu su imale, kao i svu floru i faunu koja je nestala oko njih... Kakva smo mi to stvorenja kada činimo takve stvari, pa mi nismo humani... Šta postižemo takvim riječima? Da nas poslušaju, klimnu glavom u znak slaganja, a potom se okrenu i pošalju nas i naše filozofiranje k vragu jer postoje važniji problemi u životu. Tko smo mi Zemljani? I šta si to umišljamo? Kakva sila! Možemo graditi nebodere, gradove, brane... i to sve srušiti kad poželimo kako bi sve ponovo izgradili. Ali priroda? Možemo li nju pokoriti kao što mislimo?
| Demokracija je... |
| Međunarodni Dan zaštite močvara |
| PCAP International |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CRS Karlovac |
| Odbor za ljudska prava Karlovac |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Lasinja |
| Valentinovo - Dan zaljubljenih |
| Ekološko društvo PAN |
| Ženska grupa KORAK |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Udruga CRTA |
| Narkomanija |
| Udruga ISTINA - Slunj |
| ICMC - NHS |
| Udruga DOMAĆI |
| Ženska grupa Vojnić |
Pa najvažnija poanta cijelog ovog uvoda je da je ona bila tu prije nas! ODREDILA NAM JE NAČIN ŽIVOTA!!!. Ona je rekla da udišemo kisik. Da je rekla udišite monoksid, mi bi danas udisali monoksid. Da nam je dala zagađene rijeke, mi bi se čudili i bunili kada bi se počele bistriti. Mi smo kap u moru Zemljine starosti i moramo biti svijesni da ne možemo uništiti starijeg i jačeg od sebe. Onoga koji nas je stvorio ovakvim kakvim jesmo. Mi možemo uništiti samo SEBE. Uništavamo okolinu u kojoj živimo, a time i životni prostor kojem smo se prilagodili. Kada ga uništimo, nestaćemo kao da nas nikada nije niti bilo. Nije ovaj naš stupanj života nastao preko noći, ili za stoljeće, dva. Stvarao se milijardama godina. A ta ista zagađena rijeka, posječena i raskrčena šuma, zagađeni oceani i zrak, zatrovana Zemlja ostaće poslije nas pa će se bez našeg prisustva opet obnoviti. Voda će se opet razbistriti, ali nas neće biti da to vidimo, osjetimo i doživimo. Gospodo Zemljani, metodično uništavamo sami sebe, a ne prirodu. Što prije budemo toga svijesni, prije ćemo naći izlaz iz ove situacije u kojoj se nalazimo. Svakodnevno smo bombardirani vijestima o sveopćoj ugroženosti Zemlje, zraka, vode i tla. O milijunima tona po zdravlje opasnih čestica prašine, aerosoli, ugljičnog monoksida, otrovnih kemikalija, o radijaciji, o lošoj genetski modificiranoj hrani. Usta čelnih ljudi svjetski najrazvijenijih zemalja puna su pokude i zgražanja o općem stanju zdravlja jedine nam planete, ali samo do granica njihovih država. Jer, kapital ne trpi smanjenje profita ni po koju cijenu, pa ni po cijenu totalnog uništenja Zemljinih prirodnih resursa. Poslije mene - potop, deviza je tog kapitala, a zaboravlja se, kako je to lijepo, još prije 200 godina rekao indijanski poglavica: "Zemlju smo posudili od svoje djece!" Prevelike količine nitrata, nitrita i fosfata u pitkoj vodi, prevelike količine pesticida u tlu i u poljoprivrednim proizvodima, prekomjerna sječa šuma, kisele kiše, erozija i sušenje tla (pustinje svakog dana "pojedu" stotine hektara obradive zemlje), globalno zagrijavanje Zemlje, ozonske rupe kroz koje prolaze smrtonosne zrake iz svemira, ekološke katastrofe naftnih tankera u svjetskim oceanima, globalan je i razarajući utjecaj na klimatske promjene i na biosferu. To je sustavno uništavanje vlastite kolijevke. Uvidjevši da se bezobzirnom eksploatacijom rudnog i biološkog bogatstva Zemlje, ali i nekontroliranom proizvodnjom reagenata koji postupno i sigurno razaraju i poremećuju prirodnu ravnotežu, neke utjecajnije zemlje svijeta u posljednjih su tridesetak godina ipak nešto učinile da se barem smanji nastavak onečišćenja zraka, vode i tla. Protokol iz Kyota o smanjenju ispuštanja plinova koji pridonose globalnom zagrijavanju i izazivaju tzv. staklenički efekt, nisu potpisale sve one države koje takve plinove najviše i ispuštaju u atmosferu. No, nedavno je i 15 ministara okoliša članica EU potpisalo taj sporazum. Organizacija "Greenpeace" promptno upozorava gdje se, javnosti iza leđa pokušava sprovesti nešto, s ekološkog stajališta nedopustivo. Lansiran je i novi meteorološki satelit Envisat koji je u stanju, u realnom vremenu, na Zemlju poslati ogromnu količinu preciznih podataka o trenutačnom stanju planeta. Može izmjeriti ispuštenu količinu plina CO2, ali i njegovo apsorbiranje u pojedinim šumskim arealima, dostavljati podatke o otapanju leda na polovima, a time i povećanje razine mora i oceana, mjeriti veličinu i kretanje ledenjaka, locirati i manje požare, a o meteorološkim podacima da i ne govorimo. To su globalne preventivne mjere za spas Zemlje. Regionalno, govorimo o Hrvatskoj, učinjeni su neki zahvati, donijeti neki (ali ne i svi relevantni) propisi i zakoni, locirana su pojedina područja koja nose naziv "zaštićena priroda", ali kako nam svijet ukazuje - nedovoljno!

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar