| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

29. PROSINAC
MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI




Biološka raznolikost je pojam koji označava svu raznolikost života na Zemlji koja se općenito dijeli u tri skupine: geni, biljne i životinjske vrste te ekosustavi. Premda još nije poznat ni približan opseg biološke raznolikosti, znanstvenici su do danas opisali i klasificirali 1.063.000 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta te 11.200 mikroorganizama, a o genima se svakog dana saznaje nešto novo.

Pretpostavlja se da ukupan broj vrsta doseže 10 do 30 milijuna, no svake godine iščezava 40.000 vrsta, što uvelike smanjuje cjelokupnu ekološku ravnotežu i stabilnost.
Biolozi su izračunali da će u idućih 30 godina nestati oko 20% poznatih vrsta, a do kraja stoljeća moglo bi uz sadašnji trend nestati oko 50% biološke raznolikosti.
| Dan ljudskih prava |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Crveni križ Vojnić |
| Svjetski Dan borbe protiv AIDS-a |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CCI - podružnica Vojnić |
| PCAP International |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Karlovac |
| HHO podružnica Karlovac |
| Dan borbe protiv nasilja nad ženama |
| Ženska grupa KORAK |
| Ženska grupa Vojnić |
| Međunarodni Dan tolerancije |
| CRS Karlovac |
| ICMC Karlovac |
| Dan volontera |
| SKUC Karlovac |
| Svjetski Dan nepušača |
| Odbor za ljudska prava Karlovac |
| Dan protiv fašizma i antisemitizma |
| Udruga DOMAĆI |
| Ekološko društvo PAN |
| Dan UNICEF-a |
Zahvaljujući brzini kojom ugrožavamo i uništavamo prirodna staništa, neke vrste na žalost nećemo nikada ni opisati ni saznati njihove vrijednosti. Stoga moramo već danas zajednički poduzeti sve što je moguće da uskladimo suvremeni život sa čovjekovom okolinom, jer smanjivanjem biološke raznolikosti Zemlja i čovjek postaju sve ugroženiji. Novija su istraživanja pokazala da se biološka raznolikost smanjila zbog uništavanja staništa, razbijanja prirodnih bioloških sustava, preintenzivna iskorištavanja zemlje, onečišćenja vode, zraka i tla brojnim štetnim tvarima, te drugih neodgovarajućih procesa u prirodi. Zato je zaštita prirode imperativni preduvjet za opstanak čovjeka na ovom planetu, a raznolikost živućih sastavnica, ekoloških sustava i krajolika istodobno je dio ljudskog naslijeđa i vitalan izvor za naš budući razvoj.

Na skupu o zaštiti Zemlje u Sjedinjenim Američkim Državama 1992. godine zapisano je: »Mi smo ljudi od vjere i od znanosti, koji smo stoljećima često išli različitim putovima. U doba ekološke krize, vidimo da se ti putevi približavaju. Naše dvije drevne i katkad suprotstavljene tradicije sad j edna drugoj pružaju ruku u zajedničkom naporu da očuvamo svoj zajednički dom, našu jedinu Zemlju.« Što može svatko od nas učiniti? Pitati i spoznati vrijednosti svake vrste, razmisliti prije svake aktivnosti koje je najmanje moguće negativno djelovati na okruženje te podržavati i sudjelovati u aktivnostima koje potiču očuvanje biološke raznolikosti. Smanjivanjem vrsta na globalnoj razini cijeli planet postaje sve ugroženijim i za održanje flore i faune i za sama čovjeka. U prigodi 29. prosinca, Međunarodnog dana biološke raznolikosti bilo bi dobro da se prisjetimo dijela pisma indijanskog poglavice Seattle (1800.-1866.) upućenog 1854. predsjedniku Američkih Država u Washington koji je u zamjenu za otkup velikih indijanskih područja ponudio indijanskom narodu rezervat! »... Mi smo samo dio zemlje i ona je dio nas, jer zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. Što god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje...«. U Programu Ujedinjenih naroda za okoliš to se pismo indijanskog poglavice Seattle spominje kao najljepše i najdublje misli što su ikada napisane o zaštiti čovjeka i svih bioloških vrsta na planeti.

Skup u Rio de Janeiro-u
Na skupu u Rio de Janeiro-u u Brazilu 1992. godine doneseni su brojni zaključci kojima je trebala biti zaštićena biološka raznolikost na Zemlji. Evo nekih zaključaka:
- Provoditi procjene stanja biološke raznolikosti na državnoj razini.
- Donijeti nacionalnu strategiju očuvanja i održivog korištenja raznolikosti i uključiti ih u sveukupne državne razvojne planove.
- Provoditi dugoročna istraživanja biološke raznolikosti u ekološkim sustavima.
- Zagovarati tradicijske metode poljoprivrede, agrošumarstva, šumarstva, gospodarenja poljima i divljim životinjama.
- Uključiti zajednice u ispravnom gospodarenju i očuvanju zdravih ekoloških sustava.
- Provesti pravednu i jednakomjernu razdjelu dobitaka od korištenja bioloških i genetskih dobara između njihovih izvora i korisnika. Autohtono stanovništvo i njihove zajednice trebale bi također sudjelovati u razdjeli njihovih gospodarskih i komercijalnih dobitaka.
- Zaštitita prirodnih staništa. Ta se područja mogu dodatno zaštititi i poticanjem razvoja prikladnog za okoliš toga područja.
- Stvarati uvjete za oporavak narušenih odnosa u ekološkim sustavima i strogu zaštitu ugroženih vrsta.
- Razvijati održive načine korištenja nove biotehnologije kao i načine njezina sigurna i ravnomjerna prijenosa u zemlje u razvoju.

Međutim, odluke skupa iz Rio de Janeiro-a nisu se ispunile, pa je nastavak tog skupa s istim temama održan u New Yorku 1997. godine. Ni taj skup nije donio nešto novo u ponašanju većine bogatih zemalja.

Budućnost ...
Biološka raznolikost u posljednje je vrijeme u središtu pozornosti, ne samo znanstvenika i udruga koje se brinu o zaštiti prirode i našega okoliša, nego i vlada najvećeg broja država. Ta pojava upućuje na ozbiljnost stanja i stupanj ugroženosti prirode, pogotovo biološke raznolikosti. Današnja biološka raznolikost nastajala je tijekom duge geološke prošlosti planete Zemlje. Ona je plod abiotskih elemenata koji su se pojavljivali i mijenjali tijekom duge i burne prošlosti našega planeta. Unutrašnje sile Zemlje oblikovale su na njezinoj površini tako velike reljefne i krajobrazne razlike da one uvijek i ponovno zadivljuju njezine stanovnike. U isto vrijeme, vanjski abiotički elementi djelovali su na površinu Zemlje oblikujući pritom geomorfološke pojave najrazličitijih oblika. Sjetimo se da su se na našoj planeti tijekom geološke prošlosti mijenjali klimatski uvjeti, često s dramatičnim posljedicama. Ledena doba i međuledena razdoblja toliko su mijenjala uvjete da je već postignut biološki razvoj često morao započinjati ispočetka. Posljedica tih glacijalnih i postglacijalnih seoba biljaka, ali i životinja, je i veliko bogatstvo biljnih endema. Pogledajmo malo kakav su ekološki sustav tropske ili kišne šume jer one su najveća podloga biološke raznolikosti i najveće bogatstvo Zemlje.
Tropske ili kišne šume čine vrlo osebujan ekološki sustav u kojem biotički elementi pružaju velike mogućnosti, skoro neograničene, u razvoju različitih biocenoza. Ekološki sustav obično se definira kao skup elemenata, neživih i živih, odnosno određeni biotop na kojem je oblikovana specifična biocenoza. U svijetlu takve definicije može se sa sigurnošću ustvrditi, da ukoliko se na Zemlji sačuvaju zdravi biotopi da će i biocenoze biti zdrave i bogate, odnosno da će se i biološka raznolikost nesmetano razvijati. Već je naglašeno da je tropsko područje s tropskim biljnim pokrivačem najsnažniji produktivni prostor na našoj Zemlji. Evo nekoliko temeljnih podataka koji potvrđuju takvo stajalište. Biljnih vrsta na malenom prostoru, primjerice, u Južnoj Americi oko ekvatora, odnosno na poriječju rijeke Amazone, ima više nego u cijeloj Europi-računajući i Rusiju. Sve to vrijedi i za ptičje vrste. Na malenom prostoru države Ekvador ima više ptičjih vrsta nego u cijeloj Sjevernoj Americi. Zanimljiv je i podatak da od 25.000 orhideja, koliko ih je do sada poznato na našoj Zemlji, pretežni broj raste upravo u tropskim i kišnim šumama.
Isti je slučaj i za ostale biljne, ali i životinjske vrste jer je bogatstvo biljnih vrsta preduvjet za veliku zastupljenost životinjskih vrsta. Još jedan zanimljiv podatak pokazuje kolika je biološka raznolikost u tropskim dijelovima Zemlje. Naime, samo na malenoj površini uz rijeku Amazonu obitava preko 1.500 vrsta leptira, dok je u isto vrijeme na području cijele Sjeverne Amerike zabilježeno oko 700 vrsta. Ili jedan drugi primjer: u kišnim šumama živi preko 900 vrsta pčela koje oprašuju isto toliko različitih vrsta smokvinih stabala; ili da se na jednom stablu u tropima može pronaći preko 40 vrsta mrava. Takvo nabrajanje moglo bi se nastaviti, a ono pokazuje veliko bogatstvo biljne i životinjske raznolikosti. Tako velika biološka produktivnost tropskih šuma temelji se na dvije činjenice: prva činjenica je velika vlažnost tj. obilne oborine, a druga činjenica je obilje Sunčeve energije. No, ni unutrašnju vertikalnu razvedenost tih šuma ne treba zanemariti. Naime, svaka biljka ili biljna zajednica, težeći da dohvati što više Sunčeve energije, ubrzano raste i osvaja položaj u tom šumskom obilju. Na taj se način u krošnjama stabala i drugih biljaka odvija skoro ukupan život, biljni i životinjski, tropskih šuma, a samo tlo vrlo je siromašno biljkama.
U tim krošnjama imamo više slojeva, tako da gusto postavljeno drveće seže visoko u vis, a njih prate i ostale biljke, primjerice, veliki broj penjačica. Svaka životinjska vrsta u tim krošnjama našla je svoj životni prostor. Hrane je u izobilju jer velika vlaga uz obilje Sunčeve topline pogoduje snažnoj biološkoj produkciji. Takvo područje dobrim je dijelom podloga biološke raznolikosti na našoj Zemlji. Stoga ne čudi, da se u posljednje vrijeme vodi velika briga o tom području. Ne samo zbog toga jer je ugroženo izvana, nego i iznutra. No, je li možda prekasno? Pogledajmo neke podatke. Svakog dana nestaje oko 30.000 hektara tropskih šuma, a ta je brojka u stalnom porastu. U posljednjih dvadesetak godina uništeno je čak oko 25% tropskih šuma. Naravno da je ovako ubrzano propadanje i uništavanje tropskih šuma, te kičme biološke raznolikosti, uznemirilo ne samo ekologe, prirodoznanstvenike i zaštitare prirode, nego i većinu vlada pojedinih država. Može se postaviti pitanje, zbog čega tako veliko neracionalno uništavanje tropskih šuma? Ima više uzroka. Jedni uništavaju tropske šume da bi došli do dragocjenog drva, koje je usput rečeno i vrlo jeftino. U ovom slučaju posebno negativan utjecaj imaju i multinacionalne kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih bogatih zemalja koje na taj način grubo iskorištavaju siromašne. Neki, uglavnom domaće stanovništvo, prašume uništavaju krčenjem da bi dobili tlo za druge kulture ili za ispašu stoke.
U zadnje vrijeme na područjima gdje je prije suvereno vladala divljina prašume danas su uzorne plantaže banana. Zanimljivo je da biolozi i ekolozi takve zelene plantaže nazivaju "zelenim pustinjama". I zaista to su "zelene pustinje" ako se usporede s biološkim bogatstvom prašume. Osim toga, raskrčene površine samo su kratko vrijeme plodne. Neki uništavaju kišne šume kako bi mogli iskorištavati rudna bogatstva siromašnih zemalja. Zaustaviti tako opasan i pogibeljan proces uništavanja biološke raznolikosti tropskih prašuma zadaća je koja se u posljednje vrijeme postavlja u dramatičnim okvirima. Pokreću se akcije na globalnoj razini i organiziraju veliki skupovi na kojima sudjeluju vlade gotovo svih država na Zemlji.

Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED)
Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED) održanoj u lipnju 1992. godine u Rio de Janeiro-u 157 država potpisalo je Konvenciju o biološkoj raznolikosti (biodiversity). Nakon što ju je ratificirala trideseta zemlja, 29. prosinca 1993. godine, Konvencija je stupila na snagu i od tada se 29. prosinca obilježava kao Međunarodni dan biološke raznolikosti. Obaveze zemalja članica te konvencije su očuvanje biološke raznolikosti koja obuhvaća sve životinjske i biljne vrste, uključujući travnjake, šume, usijeve, tla, vode na kopnu, mora i druga prirodna bogatstva. Hrvatska je postala punopravna pripadnica Konvencije 5. siječnja 1997. godine. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 20. prosinca 2000. godine usvojila rezoluciju kojom se određuje 22. svibanj kao Svjetski dan biološke raznolikosti. U prijedlogu novoga Zakona o zaštiti prirode koji je u službenom postupku donošenja, ovaj dan je naveden kao Dan zaštite prirode u Hrvatskoj.

Biološka raznolikost u Hrvatskoj
Onaj tko prati EKOLOŠKI GLASNIK mogao se uvjeriti u krajobraznu i reljefnu raznolikost Hrvatske. Ta se raznolikost temelji na njezinu obliku i položaju. Specifičan oblik i položaj pružaju priliku snažnom razvoju biološke raznolikosti. Treba se prisjetiti da je u geološkoj prošlosti područje Hrvatske bilo zahvaćeno migracijskim tijekovima biljaka i životinja u ledenim i međuledenim razdobljima, što je svakako imalo utjecaj na posebnost naše flore i faune. U Hrvatskoj je također ugrožena biološka raznolikost (biljna i životinjska), ali ipak u daleko manjoj mjeri nego što je to slučaj u bogatim, zapadnim zemljama. Tako imamo još uvijek prirodne šume, velike močvare, čiste rijeke, a sve to pogoduje daljnjem održanju biološke raznolikosti na zavidnoj razini. Pitanje je samo do kada?

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar