| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

9. STUDENI
MEĐUNARODNI DAN PROTIV FAŠIZMA I ANTISEMITIZMA




Nacizam danas u Europi
Sve češće divljanje nacista nisu samo recidivi njemačkog fašizma i ostataka nacizma samo u Nemačkoj. Fašizam je zakucao na vrata Europe. Usprkos potcjenjivanju, fašizam je sve opasniji jer se on javlja kao posljedica ulaska Evrope u novu krizu. Sve više mladih ljudi učestvuje u rasističkim ispadima i nasilju i jasno je da se samo verbalno ovaj problem ne može rešiti. Protiv rasističke mržnje i fašističkog slijepila moraju se preduzimati oštre mjere, a vremena za čekanje nema.
Što se republike Hrvatske tiče, zanimljivo je da u jednoj antifašističkoj zemlji nije ama baš ništa učinjeno niti poduzeto u pravcu restauracije oskrnavljenih i razbijenih spomenika (ili bisti) koje vuku tematiku iz NOR-a. Ako za takvo stanje nije odgovorno "demokratsko društvo", tko je onda krivac? Pobjednik je, naime, poznat - ekstremi, razbojnici, ubojice i ratni profiteri. Normalan građanin to ne bi učinio.
Barbari uhvaćeni i kažnjeni nisu, a razrušeno i razbijeno nije vraćeno u prvobitno stanje. Do kada tako? Svi primjećujemo koliko je danas važna igra riječi da se prikrije pravo stanje stvari, pa ćemo izložiti neke zanimljive studije pojedinaca i institucija o tome koji su zajednički pojmovi koji odgovaraju fašizmu. Najveća zanimljivost svega toga je da na kraju vidimo koliko je tanka linija između događanja na ovim prostorima od 1991. godine i koketiranja sa fašističkom ideologijom.
Osvrnimo se malo na njih i prisjetimo ih se dok gledamo TV i pratimo razna današnja zbivanja.

| Dan ljudskih prava |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Crveni križ Vojnić |
| Svjetski Dan borbe protiv AIDS-a |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CCI - podružnica Vojnić |
| PCAP International |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Karlovac |
| HHO podružnica Karlovac |
| Dan borbe protiv nasilja nad ženama |
| Ženska grupa KORAK |
| Ženska grupa Vojnić |
| Međunarodni Dan tolerancije |
| CRS Karlovac |
| ICMC Karlovac |
| Dan volontera |
| SKUC Karlovac |
| Svjetski Dan nepušača |
| Odbor za ljudska prava Karlovac |
| Udruga DOMAĆI |
| Ekološko društvo PAN |
| Dan biološke raznolikosti |
| Dan UNICEF-a |
Totalitarizam
Na mnogim mjestima u literaturi fašizam se izjednačava sa pojmom totalitarizma. Međutim, totalitarizam obuhvaća i mnoge druge pojmove kao što su vladavine Inka u Peruu, Perzijsko carstvo, Rimska imperija, drevna Kina, Geneva pod Kalvinom itd. Ali gledajući taj povijesni kontinuitet totalitarizma mogli bi lako zapasti u zamku da prihvatimo fašizam kao normalan nastavak toga niza ne trudeći se osuditi ga. Ipak, situacija nije ista, tu je visina svijesti čovjeka dvadesetog stoljeća, cijena života, razina obrazovanja i ostalo što nas tjera da pod drugačijim svijetlom od onoga ravnodušnog gledamo na totalitarizam našega doba i razmotrimo malo pažljivije kakvo se takvo što moglo dogoditi.

Masa: temelj i sredstvo
Masa ili gomila je bila temelj, pokretačka snaga i sredstvo fašizma. Zanimljiva je le Bonova pesimistička izjava da je nastanak modernog društva (u kojem prevladavaju oblici gomile) ustvari degeneracija društva, u koju možemo čak i na tren posumnjati, barem sve dotle dok se ne sjetimo posljedica koje je nanio fašizam. Po istome autoru glavni oblici gomile su: impulzivnost, razdražljivost, sugestivnost, lakovjernost, pretjeranost i netolerantnost. Često se govori i kako je pojedinac u toj gomili u stanju paraliziranog mozga i pod utjecajem nesvjesnih struja iz leđne moždine kojima se može manipulirati, iako to zvuči kao prilično jadna isprika za sudionike u toj gomili. Uglavnom, taj pojedinac je tada u nekom posebnom stanju u kojem je podložan i najnesređenijim tumačenjima jer im pristupa krajnje nekritički.
Sudovi koji se serviraju gomilama nisu obrazloženi budući da za time nema potrebe, oni su jednostavno nametnuti. Zato se možemo čuditi koliko su neke ideologije objektivno promatrano nesređene i iznenađujuće slabe, do te granice da nam čak postaje smiješno kako je takvo nešto bilo u mogućnosti prouzročiti onakve masovne učinke. Moć tih ideja nije u logici, nego u čarobnoj formuli sugestija ostvarenih pomno probranim riječima i dočaranim slikama. Osobine verbalnog nastupa vođe nisu logičnost i utemeljenost tvrdnji nego neprestano tvrđenje istih pojedinosti, logičnost i utemeljenost tvrdnji nego neprestano tvrđenje istih pojedinosti, njihovo ponavljanje i naglašavanje njihove važnosti, ma kako one neutemeljene bile. Zato vođe nikako nisu ljudi od misli, nego su to nervozni, razdražljivi i napola izbezumljeni ljudi, čak i sami vođeni idejom u koju slijepo vjeruju. Ipak, on je važan jer predstavlja simbol jedinstva, povezanosti, uzvišenosti općih i zanemarenosti pojedinačnih ideja. Njegova zadaća je osigurati vjernost i pretapanje ljudskog u mehaničko i monstruozno, u kojem kontrola nije više instrument države već njena osnova. U tome se dobro prepoznaje osoba kao što je Hitler.
Pri tome treba spomenuti kako nije toliko važno tražiti uzroke totalitarnosti u području klase koliko u području mase jer je spomenuti vođa uspješno razbio i svaki trag klasnog, zamijenivši ga s terminom masa. Pri tome je poništio granice klasa, izmiješao ih i homogenizirao stanovništvo što se jednim imenom naziva masifikacija. To je, inače, sve više sredstvo upotrebe i drugih oblika upravljanja pored totalitarizma. Ako umetnemo fašizam u povijesni kontekst,otkriti ćemo još zanimljivosti. Radi se o kratkom razdoblju kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća u kojem fašizam nije nastao, nego se tada razvio u masovnu pojavu i za kratko vrijeme postigao vrhunac svoje snage. Što je pogodovalo početku i daljnjem tijeku njihovog razvitka, odgovor dobivamo tek kada uzmemo u obzir povijesni kontekst. Naime, u drugoj polovici devetnaestog stoljeća širi se ideja libreralne države i sve je češća i njena primjena, a u posljedicama koje je izazvala ta primjena leži cijeli problem.
Radi se o izrazitoj nestabilnosti u tim liberalnim državama jer širenjem općeg prava glasa nije izazvana stabilizacija i smirenje sukoba između klasa već naprotiv još veći kaos i jače klasne borbe jer su sada klase organiziranije. Tadašnje stanovništvo na različite načine traži izlaz iz te nestabilnosti, s time da najveći broj jednostavno zapada u apatiju i pasivnost, što je jako plodno tlo za totalitarnu ideologiju. Dalje je sve bilo lako, ideologija je buknula i počela se razvijati. Jedan od vodećih ideologa fašizma, Schmitt, izgrađuje totalitarni sustav kao kritiku te liberalne države koja po njemu nije u mogućnosti osigurati ljudima demokraciju pa je inzistirao na razdvajanju pojmova liberalizma i demokracije, osporavajući vrijednost parlamentarnog sustava za kojeg se zalaže liberalizam. Stanovnici toga kaosa u liberalnom sustavu su osjetili na svojoj koži njegove nedostatke, proširilo se opće nepovjerenje, i svi su počeli pribjegavati misliocima poput Schmitta. Fašizam se onda razvija kao čista suprotnost i kao kritika postojećeg stanja obećavajući stabilniju državu, a što je najvažnije, bolju ekonomiju. Spomenuto je kako čak za nacistu nije nužno da bude anti-marksist koliko anti-liberalist. Pojedinci su u liberalnoj državi izgubljeni, prestrašeni, nepovjerljivi, pesimistični i oni podliježu obećanjima nosioca totalitarnih ideja o sigurnosti i razvitku, ne mareći što to u isto vrijeme i podrazumijeva i gubitak slobode i strogu hijerarhiju i žrtvovanje i zatiranje individualizma. Bježeći iz te slobode u liberalizmu koja im nije donijela ništa dobrog, sada postaje jasnije kako se tako složno i mirno prihvatila praksa fašizma sa svojim objektiviranjem individue, potpunom pokornošću, priznavanjem jedinog subjekta (države) te slijepim poštovanjem hijerarhije. Iz ovakvih i sličnih podataka iz literature stekne se dojam da se može uperiti prst na liberalizam i njegovu lošu praksu kao nakrivca za nastupanje na pozornicu onakvih režima i za sve posljedice koje su oni izazvali. To je ta krizna točka koja predstavlja izvor fašističke prakse.

Ekonomska podloga i ideologija
Možemo još govoriti o ekonomiji kao ključnom temelju za izgrađivanje fašizma. Liberalna država nije uspjela održati niti ekonomiju na nogama koja je, kao i sve, počela propadati. Normalno je da i kritičari liberalizma tj. fašizam, kasnije priklanjaju pažnju toj ekonomskoj strani problema i pružaju rješenja koja se kasnije razlikuju, ali to ovdje nije važno. U centru je samo ta podloga - ekonomija. Osim ovoga primjera postoje još brojni slični slučajevi sa ideologijama, pa se može općenito reći da svaka ideologija ima izvor u materijalnom, u ekonomiji, jer ona u sebi i sadrži zajednički kritički stav prema nekom načinu upravljanja ekonomskom politikom i zajedničku vjeru u pozitivnost njihovog budućeg načina rješavanja problema na tome polju. Kasnije se razvija i cijeli niz drugih zajedničkih stavova, ideologija se oblikuje, da bi se nakon toga vratila ekonomiji i počela sprovoditi u praksu one svoje ideje, poboljšavati je, jer narodu su potrebni i na kraju konkretni potezi, a ne samo umovanje.
To skraćeno znači da ideologija izvire iz ekonomije i kasnije se vraća u ekonomiju. Tako se fašizam razvio iz ekonomije kao kritika, točnije iz ekonomskog rasula liberalne države, i kasnije se svaka na svoj način vratila riješavanju toga problema. U tu povezanost se ne sumnja niti najmanje jer postoji toliko dokaza i činjenica. Postoji direktna veza između ekonoskog položaja i neke ideologije koja je i većim svojim dijelom upravo upustvo za riješavanje problema toga položaja. Ipak, tu se ne radi o direktnoj vezi između ekonomskog položaja i ideologije, jer bi se tada suviše olako i brzo događale socijalne revolucije. Međustepenica je masovno postavljanje pitanja - poopćavanje nekog problema na cijelo stanovništvo i zahtijevanje zajedničkog angažmana i posvećivanje pažnje tom problemu, okupljanje podanika oko jedne pojave. Uglavnom, to je praksa koju je primjenjivala fašistička ideologija. A ta ekonomska dimenzija nije bila samo izvor i konačni cilj, nego i sredstvo - Hitler je prvo koncetrirao u svojim rukama upravo ekonomsku moć, iz koje je onda proistekla i politička.

Psihološka dimenzija
Nakon ovog sociopolitičko - ekonomskog razmatranja potrebno je iznijeti i psihološku stranu, tj. obratiti pažnju strogo na pojedinca u tome kratkom razdoblju. Pred spomenutog nepovjerenja u liberalnu državu, javlja se još jedna važna pojava u tom razdoblju koja je opisana u ovom poglavlju, a to je strah od slobode, nešto što je odigralo krupnu ulogu u razvijanju totalitarnih ideologija nakon toga. Čitavu svoju povijest čovjek se bori za svoju slobodu, na različite načine i za različite njene oblike, i možda je dobro što nikada ta borba nije okončana prebrzo, što je sve do sada teklo u dugim procesima. Na primjer, nakon čitanja čuvenog Mein Kampfa može se doći do saznanja kako Hitler do svoje dvadeset i neke nije uopće došao u blizak susret sa čovjekom židovske pripadnosti, a već je do tada imao razvijenu teoriju mržnje i borbe protiv njih.
To upućuje na zaključak da sami Židovi u svemu tome nisu važni, niti su ga se previše osobno ticali. Njemu je jednostavno bio potreban neki problem oko kojeg će okupiti ljude. Sva ta čuvena mržnja bila je samo u pukoj funkciji integracije i to je sve. Ne samo u toj kriznoj točki povijesti, možemo reći i da općenito sloboda ima dvostruke posljedice. S jedne strane uzrokuje porast snage ličnog ja, oslobađa čovjeka u smislu da ga čini aktivnijim. Ali s druge strane ona i uzrokuje osjećaj samoće i nesigurnosti. Samo je to ovaj put malo skuplje koštalo čovjeka. On se sada toliko prepao takve slobode i individualnosti kao osjećenosti da je potražio čak izlaz iz slobode, počeo od nje bježati.Tri su načina bježanja od slobode: konformizam, rušenje i autoritarnost. Naravno da je najzanimljiviji ovaj zadnji. Tu čovjek zbog osjećaja inferiornosti, nemoći, pojedinačne beznačajnosti teži ne da se potvrdi, nego da se dovede u stanje zavisnosti o vanjskoj sili, da se potčini njenim naredbama i da tako cijeli svoj život shvati kao nešto moćno, nedostižno, nešto čime ne mogu upravljati, na što se ne može utjecati. Time su onda potpuno riješeni slobode i svega onoga lošeg što im je ona uzrokovala. Stoljetne borbe za slobodu, i sada kada joj je čovjek najbliže, što on čini? Povlači se prestrašen. To je ono što je u najvećoj mjeri specifičnost Hitlerove vladavine. Tada je velik dio stanovništva u tom strahu pribjegao najgorem - totalitarnim sistemima.U tom strahu nitko nijerazmišljao o mogućim posljedicama i o budućnosti. Rezultate svega ovoga što je navedeno, nažalost, svi vrlo dobro znamo i imamo pri tome zadatak da ne dozvolimo povijesti da se ponovi na sličan ili približno isti oblik izražavanja.

FAŠIZAM - UKRATKO
Nastanak: Pojavio se u Italiji kao ideološko-politički pokret i sistem vladavine kojim se pokušavao zaštiti i učvrstiti kapitalizam na posljednjoj, imperijalističkoj etapi njegovog razvitka (kad je počela da ga ugrožava nagla plima radničkih revolucionarnih pokreta). Glavna karakteristika: Najizrazitija osobina mu je surova, teroristička, često zvijerski-neljudska likvidacija građanskih sloboda, uz istovremenu demagogiju, težnja za idejno-političkim monopolom i agresivna vanjska politika u cilju pripreme rata. Ekonomska osnova: Čine je interesi najkrupnijeg kapitala i njegove težnje za monopolom na državnu vlast, ali i ideološku, gde nastoji da stvori masovnu bazu. Pri tome se ide na uzdizanje životnih, nacionalnih, vjerskih i drugih predrasuda i produbljivanje niskih instikata, koji se pretvaraju u "nove istine"kao što su: rasizam, antisemitizam, kult autoriteta, nasilja, pljačkaškog rata i … Baza: Masovnu bazu fašizma činili su deklasirani, očajničko-pustolovni i idejno dezorijentirani politički kolebljivi elementi. Pojavni periodi: Plodno tlo fašizam je nalazio u društvima koja su pogođena posljedicama uzrokovanih Prvim svijetskim ratom i Oktobarskom revolucijom. Fašizam je tada bio na vlasti u Mađarskoj, Italiji, Bugarskoj, Španjolskoj, Poljskoj i Rumuniji. Specifičnosti: U svakoj "zemlji - domaćinu" fašizam je poprimao forme u skladu s njenim nacionalno-povijesnim osobinama, tradicijom i njenim trenutnim ekonomskim stanjem. Njemački fašizam: Hitlerov fašizam poznat kao "nacionalsocijalizam" uspio je okupiti i sebi (tokom drugog svijetskog rata) potčiniti sve fašističke pokrete koji su se pojavili poslije Prvog svijetskog rata. Predstavljao je najveću opasnost za čovječanstvo. Kraj: Fašizam je razbijen materijalno i ideološki tokom Drugog svijetskog rata. Mada, upućeni tvrde, da opasnost od njegovog "povampirenja" postoji svugdje gdje se njeguje njegova tradicija ili tamo gdje je bio na vlasti.

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar