| Početna | Glasnici 1-5 | Glasnici 6-10 | Glasnici 11-15 |

25. STUDENI
MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

16 DANA AKTIVIZMA PROTIV NASILJA
NAD ŽENAMA (25.studeni - 10. prosinac)


16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama je globalna, svjetska kampanja za ženska ljudska prava. Prva kampanja "16 dana aktivizma" održana je 1991. god. uz koordinaciju "Center for Women's Global Leadership" instituta iz New Jersey-ija koji utvrđuje strateške pravce i pravi godišnji globalni kalendar na kojem se nalaze najzanimljiviji programi.

Kampanja "16 dana aktivizma" uključuje četiri važna međunarodna datuma:

25. studenog (Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama),
1. prosinac (Svjetski dan borbe protiv AIDS-a),
6. prosinac (Godišnjica Montrealskog masakra) i
10. prosinca (Međunarodni dan ljudskih prava).

Aktivisti/ice kampanjom "16 dana" nastoje informirati javnost o vrstama nasilja nad ženama u njihovim zajednicama i spolno baziranom nasilju u okviru kršenja ljudskih prava, osigurati bolju zaštitu onih koji/e su preživjeli/e nasilje, te zahtijevati eliminaciju istog.
Tijekom kampanje, različite grupe/organizacije koriste različite strategije koje ovise o regiji i trenutnoj političkoj situaciji. Poželjno je da se u ovom periodu od 16 dana educiraju studentske, lokalne, nacionalne i regionalne zajednice organiziranjem raznih događaja kao što su tribunali, radionice, festivali, itd.
| Dan ljudskih prava |
| Centar za socijalnu skrb Karlovac |
| Crveni križ Vojnić |
| Svjetski Dan borbe protiv AIDS-a |
| Centar za socijalnu skrb Duga Resa |
| CCI - podružnica Vojnić |
| PCAP International |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Karlovac |
| HHO podružnica Karlovac |
| Ženska grupa KORAK |
| Ženska grupa Vojnić |
| Međunarodni Dan tolerancije |
| CRS Karlovac |
| ICMC Karlovac |
| Dan volontera |
| SKUC Karlovac |
| Svjetski Dan nepušača |
| Odbor za ljudska prava Karlovac |
| Dan protiv fašizma i antisemitizma |
| Udruga DOMAĆI |
| Ekološko društvo PAN |
| Dan biološke raznolikosti |
| Dan UNICEF-a |
Nasilje nad ženama događa se u raznim aspektima; od ženskog i obiteljskog pa do društvenog života. Ono obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena. Činjenica da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana po jedna žena, govori dovoljno o ozbiljnosti problema. Od svih kriminalnih djela u Velikoj Britaniji četvrtina je ona nad ženama. U Kanadi je svaka deseta žena žrtva nasilja svog partnera, a u SAD-u svaka šesta.
Ti podaci su samo djelomični, jer većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura, od intelektualaca, radnika do dobro situiranih građana i političara. Većina pravnih sustava smatra nasilje u obitelji kriminalnim djelom koje podliježe sankcijama. Ti mehanizmi ponekad se nedovoljno koriste, stoga su se u mnogim zemljama žene samoorganizirale i otvorile skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji. Skloništa su organizirale građanke po načelima ženske podrške, suodgovornosti i međusobne suradnje. U skladu sa svime navedenim, građanska je obaveza da se pridruži ovoj kampanji koja ne traži ništa drugo osim prava na život bez nasilja, promoviranja kulture nenasilja i međusobnog poštivanja spolova. Ravnopravnost spolova je demokratski zahtjev, a prava žena su, odgovaralo to nekome ili ne, ljudska prava.

25. studeni je odabran kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u znak sjećanja na sestre Mirabel koje je 1960.godine u Dominikanskoj republici brutalno dao ubiti diktator Trujillo. Odluka o tome datumu je pala na prvom sastanku feministkinja Latinske Amerike i Kariba (Feminist Encuentro) održanom u Bogoti 1981.godine. Na sastanku su žene govorile o obiteljskom nasilju, silovanjima i seksualnom zlostavljanju te nasilju koji žene trpe pod režimima, uključujući torturu i nasilje nad političkim zatvorenicama.1999. godine Ujedinjene Nacije su i službeno potvrdile 25. studeni kao Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama. Tko su bile sestre Mirabel? Sestre Patria, Minerva, Maria Teresa i Dede rođene su u Dominikanskoj republici. Pod imenom "Las Mariposas" (Leptiri) djelovale su kao političke aktivistkinje i postale vidljivim simbolom otpora diktatorskom režimu Trujilla. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu uhićene su više puta zajedno sa svojim muževima. 25. studenog, 1960. Minervu, Patriu i Mariu Teresu likvidirala jeTrujillova tajna policija dok ih je Rufino de la Cruz vozio u posjetu zatočenim muževima u Puerto Platu. Sve tri sestre su zadavljene, a tijela su pronađena polomljenih kostiju. Vijesti o njihovom ubojstvu šokirale su i razbjesnile narod. Brutalna likvidacija sestara Mirabel bio je jedan od događaja koji je doprinjeo zamahu pokreta protiv Trujillovog režima. 30. svibnja 1961. na Trujilla je izvršen atentat, a nedugo zatim dolazi i do pada njegovog režima. Sestre Mirabel postale su simbolom nacionalnog i feminističkog otpora. Godinama nakon njihove smrti, o njima su pisane knjige, stihovi i pjevane pjesme, stvari koje su im pripadale izložene su u Nacionalnom muzeju povijesti i zemljopisa, tiskana je i marka u njihovu čast, a privatna fondacija sakuplja novac za renoviranje obiteljskog muzeja u njihovom rodnom mjestu. Na Međunarodni dan žena, 8. ožujka 1997. godine, otkrivena je slika na 42 metara visokom obelisku, koji je Trujillo dao podići u svoju čast u Santo Domingu. Slika prikazuje sve četiri sestre i nazvana je "Un Canto a la Libertad" (Pjesma slobodi).

6. prosinac obilježava godišnjicu Montrealskog masakra. Tog sudbonosnog dana, 6. prosinca 1989, 25-godišnjak Marc Lepine, utrčao je u kanadsko Sveučilište u Montralu naoružan poluautomatom i noževima izvikujući pri tome uvrede. "Vi ste žene, vi ćete postati inženjerke. Vi ste horda feministkinja. Ja mrzim feministkinje.'' Ubio je 14 žena (studentica) i ranio 13 osoba (devet žena i četiri muškarca), a zatim je izvršio samoubojstvo. Marc Lepine je vjerovao da su studentice krive što nije primljen na strojarski smjer Sveučilišta. Ostavio je pismo u kojem objašnjava svoju mržnju prema feministkinjama s listom 19 prominentnih žena prema kojima je gajio naročiti prijezir. Žene ubijene u masakru (Anne-Marie Edward, Anne-Marie Lemay, Annie St. Arneault, Annie Turcotte, Barbara Daigneault, Barbara Maria Klueznick, Genevieve Bergeron, Helen Colgan, Maud Haviernick, Maryse Laganiere, Maryse Leclair, Michele Richard, Natalie Croteatu i Sonia Pelletier) postale su tragičnim simbolom nepravde prema ženama. Ženske grupe diljem zemlje organizirale su javna okupljanja (vigil), marševe i komemoracije. Inicirana je potpora za obrazovne programe kojima bi se stalo na kraj nasilju nad ženama. Federalna vlada i vlade provincija obvezale su se boriti protiv nasilja nad ženama. 1991. godine kanadska je vlada proglasila 6. prosinac Nacionalnim danom sjećanja i akcije protiv nasilja nad ženama. 1993. godine organizacija pod nazivom Koalicija osnovala je 6. prosinca fond za žene koje se nastoje izvući iz nasilnih situacija i osigurati za sebe i djecu sigurniju sredinu. 1993. pokrenuta je i kampanja pod nazivom "Nulta tolerancija" koja je ponudila muškarcima priliku da pokažu solidarnost sa ženama u borbi protiv nasilja. Nakon masakra nekoliko majki žrtava pokrenulo je grupu koja se bori za ograničenje zakona o dozvoli nošenja oružja i upozorava na kontinuirano nasilje nad ženama.

DA LI ZNATE?

U Hrvatskoj je nasilje prema ženama, posebice fizičko, najčešće u obiteljskoj zajednici, koja bi za žene i djecu trebala biti najsigurnije okruženje. O nasilju nad ženama u Hrvatskoj prvi su put prije 13 godina progovorile i na njega reagirale ženske nevladine udruge osnutkom SOS telefona. Nakon toga osnovale su i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, te postavile zahtjev za njihovom zakonskom zaštitom. I danas ženske udruge pokušavaju pridonijeti boljoj zakonskoj zaštiti i jačanju društvene svijesti o tom problemu o nasilju nad ženama i djecom u obitelji i društvu. Podaci MUP-a pokazuju da zbog nasilja u obitelji policija prosječno ima 29 intervencija na dan. Od 1. srpnja 1999. do 30. rujna ove godine podnesene su prijave protiv 6.894 osobe, a među oštećenim osobama 68 % su žene. Zakonska zaštita, iako dragocjena, nije dovoljna. Naime, zakon predviđa privremeno udaljavanje nasilnika iz obitelji, ali tek nakon presude, što u hrvatskom pravosuđu može i te kako potrajati. Činjenica je da nasilnika treba iz obitelji udaljiti odmah nakon počinjenog nasilja. Hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje institut zabrane pristupa žrtvi, poznat i učinkovit u više zapadnoeuropskih država i u SAD-u.

Zadnja promjena - 18.08.2004
Optimizirano za IE i rezoluciju ekrana 800×600.
Copyright © 2002; Sigma centar